Kategorija: Nutrijenti od A do Ž

—

Glutamin pripada skupini neesencijalnih aminokiselina što znači da ju jetra može sama sintetizirati. Najzastupljenija je u mišićima i jednako kao i ostale aminokiseline sudjeluje u izgradnji proteina koji su osnovne građevne jedinice svih živih bića i svih tkiva te također sudjeluju i u procesima koji su bitni za održavanje funkcija organizma jer su svi hormoni i enzimi u tijelu proteini.
Glutamin nastaje kada se slobodni dušik veže na glutaminsku kiselinu. S obzirom da može lako prolaziti kroz barijeru između krvi i mozga, mozak ga koristi kao gorivo. Jednako kao i glutaminska kiselina, utječe na količinu GABA-e ( aminokiseline koja u našem organizmu djeluje kao neurotransmiter tj. prenosi signale između neurona u središnjem živčanom sustavu) te ima glavnu ulogu u održavanju normlane funkcije mozga i mentalnog zdravlja. Najpopularnija je upotreba glutamina kod sportaša i bodybuildera jer pomaže u stvaranju i održavanju mišićne mase. Osim toga, pomaže u poboljšanju sportske izvedbe tijekom treninga visokog intenziteta te smanjuje umor koji se javlja kao posljedica takvih vježbi. S obzirom da sudjeluje u stvaranju i održavanju mišićne mase, te suplementacija glutaminom može popraviti manja oštećenja mišića, koriste ga i osobe vezane za krevet te one oboljele od AIDS-a ili karcinoma kako bi umanjili gubitak mišićne mase.
Osim u izgradnji mišića glutamin ima bitu ulogu i u probavnom i imunosnom sustavu. Enterociti tj. epitelne stanice tankog crijeva koriste glutamin kao osnovno gorivo za metabolizam hranjivih sastojaka koje unosimo prehranom. U imonološkom sustavu, glutamin ima sličnu ulogu kao i u probavnom tj. služi kao izvor energije makrofagima i limofocitima (glavnim stanicama imunološkog sustava). Iz tog razloga glutamin pokazuje povoljan utjecaj na osobe izrazito oslabljenog imuniteta ( kemoterapije, transplantacije…) te pruža zaštitu od raznih infekcija.
Suplemetacija glutaminom, također, može biti korisna u liječenju artritisa, autoimunih bolesti, fibroze, poremećajima vezivnog tkiva, epilepsije, kroničnog umora, depresije, shizofrenije..
Ne preporučuje se uzimanje glutamina osobama koje imaju problema s bubrezima ili boluju od ciroze jetre ili bilo koje bolesti kojoj je uzrok višak amonijaka u organizmu.
Dobar prirodni izvor su biljke poput špinata ili peršina, ali se koncentracija glutamina snižava termičkom obradom namirnica, pa se preporučuje konzumacija svježeg povrća i začina. Kod suplementacije sportaša preporučuje se konzumacija 1.5-4.5 g ovisno o intezitetu fizičke aktivnosti.

Iako se često spominju u kontekstu s vitaminima, bioflavonoidi nisu vitamini. Oni su biološki aktivne komponente koje se odlikuju velikim brojem bioloških učinaka, uključujući antioksidacijsko, antibakterijsko, protu-upalno, anti-alergijsko i anti-trombotično djelovanje. Epidemiološka istraživanja upućuju i na njihovu potencijalnu ulogu u prevenciji srčano-žilnih oboljenja i nastanka tumora. S obzirom da se bioflavonoidi uglavnom spominju zajedno s vitaminom C, logično je da voće i povrće bogato vitaminom C uglavnom obiluje i bioflavonoidima. Najčešće spominjani spojevi koji pripadaju skupini bioflavonoida su katehin, kvercetin, rutin i hespedrin.
ZA ŠTO SU KORISNI BIOFLAVNOIDI?
Neki od bioflavonoida, u prvom redu kvercetin i katehin imaju protuupalno i antihistaminsko djelovanje. To znači da spriječavaju otpuštanje histamina i na taj način pomažu u redukciji alergijskih odgovora. Također, sudjeluju i u borbi protiv virusa na način da umanjuju viralnu replikaciju. Zbog svog antioksidacijskog djelovanja pridonose zaštiti kardiovaskularnog sustava i ostalih tkiva. Sve više se ističe uloga bioflavonoida u liječenju mnogih bolesti, zbog dokazane sposobnosti inhibicije specifičnih enzima, stimulacije hormona i neurotransmitera.
PRIRODNI IZVORI BIOFLAVONIODA
Kao što smo već rekli, voće i povrće koje se ističe po količini vitamina C, sadrži i visoke koncentracije bioflavonoida. Dakle, u tu kategoriju ulaze svi citrusi, tamnozeleno lisnato povrće, bobičasto voće, paprika… Zanimljivo je istaknut kako bijela korica na citrusnom voću sadrži puno više bioflavonoida od samog sočnog ploda. Također, i zeleni i crni čaj sadrže veliku količinu bioflavonoida. U crnom čaju listići su potpuno oksidirali, dok su listići za pripremu zelenog čaja prije sušenja lagano pareni. Upravo taj postupak daje zelenom čaju karakterističan blag okus te veću količinu jednostavnih flavonoida, tzv. katehina (oko 27 % u zelenom čaju u odnosu na četiri posto u crnom). Upravo katehini su odgovorni za lijekovita svojsta zeleng čaja.
KOLIKO BIOFLAVONOIDA JE POTREBNO UZIMATI?
Za bioflavonoide ne postoje posebne preporučene dnevne količine. U obliku dodataka prehrani, bioflavonoide možemo pronaći u kapsulama u količini od 50-500 mg. Preporuča se uzimanje bioflavonoida u kombinaciji s vitaminom C.
PREVIŠE ILI PREMALO BIOFLAVONOIDA
Ne postaje dokazi o toksičnim količinama bioflavonoida. S druge strane, premali unos može oslabiti stijenke krvnih žila, povečavajući rizik od nastanka varikoznih vena. Također, nedostatan unos bioflavnoida utječe na sva tkiva i čini ih sklonijim naticanju.

Aminokiseline su često spominjan pojam u nutricionizmu, medicini, farmaciji i ostalim sličnim znanostima i uglavnom su popraćene pridjevima poput esencijalne, neesencijalne, nužne, korisne… No, znamo li što su zapravo aminokiseline?
Aminokiseline su kemijske komponente koje u našem organizmu djeluju kao građevne jedinice proteina. Također, ako reakcije idu u drugom smjeru tj. ako se događa razgradnja proteina kao krajnje produkte ćemo dobiti aminokiseline koje se mogu dalje razgrađivati ili ponovno tvoriti nove proteine. Kako bi najbolje shvatili važnost aminokiselina, prvo morate biti svjesni važnosti proteina. Dakle, osim što su jedna od tri velike skupine makronutrijenata, proteini su osnovne građevne jedinice svih živih bića i svih tkiva te također sudjeluju i u procesima koji su bitni za održavanje funkcija organizma jer su svi hormoni i enzimi u tijelu proteini.
Međusobnim povezivanjem aminokiselina peptidnim vezama nastaju proteini-različite kombinacije aminokiselina daju različite proteine, a osim vrste bitan je i njihov omjer.

Aminokiseline djelimo na esencijalne i neesncijalne. Na prvi pogled bi se reklo da takvi nazivi daju podatke o važnosti, no to nije tako. U skupinu neesencijalnih aminokiselina pripadaju aminokiseline koje se prirodno sintetiziraju u jetri (alanin, arginin, asparagin, asparaginska kiselina, citrulin, cistein, cistin, gama-aminobuterinska kiselina GABA, glutamin, glutaminska kiselina, glicin, ornitin, prolin, serin, taurin i tirozin), dok u skupinu esencijalne (histidin, izoleucin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin, triptofan i valin) pripadaju one koje naše tijelo ne proizvodi samostalno i nužno ih je unositi hranom. Postoji i još jedna podkategorija aminokiselina koje nazivamo uvjetno esencijale, a to su one za čiju sintezu su potrebne esencijalne aminokiseline (npr. za nastanak cisteina i tirozina nužna je dostupnost metionina i fenilalanina) i u nedostatku tih potrebnih esencijalnih aminokiselina, i neesencijalne postaju esencijalne i nužno ih je unositi hranom.

Osim u sintezi proteina aminokiseline sudjeluju i u komunikaciji između stanica kao neurotransmiteri, u održavanju ravnoteže i rada vitamina i minerala (npr. niska razina tirozina može dovesti do deficita željeza), neke aminkiseline potiču rad imunosnog sustava, neke se koriste u borbi protiv nesanice (triptofan), kao sredstvo protiv potištenosti (tirozin), za smirivanje (GABA), kao gorivo za mišiće kod sportaša (valin, leucin i izoleucin), za brže trošenje masnoća (karnitin)…

Kako bi svojem tijelu osigurali dovoljnu količinu aminkoiselina za obavljanje svi zadaća u našem organizmu, nužna je pravilna i balansirana prehrana koja NE podrazumijeva enormno visok unos proteina. Dio proteina se prevodi do glukoze te do toksičnog amonijaka kojega jetra metabolizira u manje toksičan urin koji se izlučuje. No, kod visokih količina amonijaka, jetra ga ne može toliko metabolizirati pa dolazi do njegovog nakupljanja. Uravnotežena prehrana s pravilnim omjerima ugljikohidrata, masti i proteina (kombinacija životinjskih i biljnih) uglavnom osigurava dovoljnu količinu esencijalnih aminokiselina i sintezu neesencijalnih.

Kod određenih stanja ponekad je potrebno uzimati aminokiseline u obliku raznih dodataka prehrani koji sadrže i esencijalne i neesencijalne aminokiseline i mogu imati određene beneficije u suzbijanju bolesti. Veganima i vegetarijancima se preporučuje uzimanje dodataka prehrani sa svim esencijalnim aminokiselinama kako bi bili sigurni da su njihove potrebe za proteinima zadovoljene.

Zašto su nam potrebna prehrambena vlakna?
Na prehrambena vlakna ranije se gledalo kao na nepoželjne i nepotrebne sastojke namirnica, a danas sve više raste spoznaja o ulozi sastojaka prehrambenih vlakana u ljudskoj prehrani i sprječavanju određenih bolesti. Teorija o dobrobiti prehrambenih vlakana krenula je iz Afrike. Uočeno je kako stanovništvo u tom području, naročito ono koje više konzumira cjelovito zrno žitarica, manje boluje od pojedinih bolesti (karcinom debelog crijeva, hemeroidi, ateroskleroza). Sve je pripisano količini prehrambenih vlakana unesenoj hranom. Dobro je poznato da prehrambena vlakna imaju važnu ulogu u mnogim fiziološkim procesima kao i u prevenciji različitih bolesti. Ovo su samo neke od bolesti uzrokovane nedostatkom prehrambenih vlakana u svakodnevnoj prehrani: zatvor, hemoroidi, upala slijepog crijeva, iritirana crijeva, divertikuloza, rak debelog crijeva, gojaznost, dijabetes, bolesti srca, visoki krvni tlak, karijes.
Što su uopće prehrambena vlakna i u kojoj hrani se nalaze?
To su hranjive tvari prisutne u staničnim stijenkama namirnica biljnog podrijetla. Spadaju u skupinu ugljikohidrata, a mogu biti topljive (pektinske tvari, gume, hemiceluloza, sluzi) i netopljive (celuloza, lignin). Među prehrambenim vlaknima u novije vrijeme vrlo je popularan inulin koji je slabo sladak i ne izaziva lučenje hormona inzulina, zbog čega je preporučljiv za dijabetičare. Pripisuje mu se velika prebiotička uloga (u probavnom sustavu pomaže razmnožavanju poželjnih bakterija). Prirodno se pojavljuje u mnoštvu biljaka, najviše u cikoriji i slatkom krumpiru.

Izvor prehrambenih vlakana su voće, povrće, orasi i žitarice:

psyllium ljuskice

integralne žitarice (brašno od punog zrna žitarice)

zobene pahuljice

ječam

smeđa riža

mekinje (pšenične, kukuruzne…)

orašasti plodovi

sjemenke (sezam)

voće (jabuke, kruške, šljive)

povrće (posebice špinat, prokulice, suhi grah, grašak, mrkva, krumpir)

Ustanovljeno je kako ljudska prehrana mora biti bogata tvarima staničnih stijenki voća, povrća i žitarica. Međutim, suvremeni načini obrade namirnica i promjene prehrambenih navika smanjile su količinu prehrambenih vlakana unesenih hranom na kritičnu razinu. Posljedica toga je, između ostalog, neredovita stolica od koje, kako zbog ovoga razloga tako i tjelesne neaktivnosti, boluje veliki broj ljudi. U posljednje vrijeme u svijetu se provode akcije Pet na dan (Five a day), a ova krilatica odnosi se na nastojanje da se poveća potrošnja povrća i voća. Cilj ove akcije je, kao i nacionalnih i internacionalnih udruga za prehranu, povećati potrošnju povrća na tri porcije dnevno (isključujući krumpir), a voća na dvije porcije dnevno. Ovakav bi kvalitativan i kvantitativan pomak povećao unos povrća i voća u odrasle osobe na oko 400 g dnevno i prehrambenih vlakana na oko 30 g dnevno. Time bi se postigao i pomak u smanjivanju kroničnih nezaraznih bolesti (kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, dijabetesa, nekih oblika karcinoma).
Fizikalno-kemijska i biološka svojstva prehrambenih vlakana utječu na fiziološku aktivnost u tankom crijevu te imaju važnu ulogu u ljudskom zdravlju, stoga je hrana koja sadrži dijetalna vlakna:

Poželjna pri provođenju restrikcijskih dijeta (hrana bogata složenim ugljikohidratima, najčešće je siromašna mastima i jednostavnim ugljikohidratima te osigurava sitost te produžuje probavu)

Pomaže kod opstipacije (vlakna imaju povećanu sposobnost vezanja vode, ona bubre te tako povećavaju volumen stolice) i dijareje

Djeluje preventivno na pojavu hemoroida

I topljiva i netopljiva vlakna mogu reducirati rizik od različitih vrsta karcinoma, a ne samo od karcinoma debelog crijeva i rektuma.

Pomaže pri normaliziranju razina glukoze u krvi i izlučivanju inzulina u slučajevima pretilosti, kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa (tip II)- glikemijski indeks vlakana je vrlo nizak te nema stimulacije lučenja inzulina u većoj mjeri

Neke epidemiološke studije ukazuju i na to da prehrambena vlakna snižavaju krvni tlak, posebno sistolički (gornja vrijednost) pa preventivno djeluju na nastanak ateroskleroze

Snižava razinu kolesterola. Vezivanjem topljivih vlakana na žučne kiseline potiče se njihovo izlučivanje što zapravo znači sljedeće: manje žučnih kiselina u probavnom sustavu = manja apsorpcija masti.

U sklopu jednog istraživanja (Van Horn i dr., 1986.) ispitanici koji su iz prehrane izbacili masnoće i namirnice s kolesterolom. Jeli su (pored ostaloga) oko 60 g zobenih mekinja dnevno; ustanovljeno je da im se razina kolesterola u krvi smanjila za 5%, a s obzirom na to da smanjenje kolesterola u krvi za 1% smanjuje mogućnost srčanog oboljenja za 2%, ti su ispitanici smanjili svoj rizik za 10% !

Jača imunološki sustav

Prehrambena vlakna također mogu poboljšati organoleptička svojstva namirnica (konzistenciju, izgled , okus) i nutritivnu vrijednost hrane.

Glavna karakteristika prehrambenih vlakana je to da ih enzimi probavnog sustava ne mogu razgraditi, ali zato bakterije prisutne u debelom crijevu mogu fermentirati neke vrste vlakana
Pri fermentaciji od strane mikroorganizama, vlakna se razlažu na vodu, plinove (CO₂, vodik i metan) i kratkolančane masne kiseline, koje se apsorbiraju u debelom crijevu te su stanicama debelog crijeva izvor energije. Uz to što su tim stanicama izvor energije imaju još nekoliko povoljnih utjecaja: povećavaju apsorpciju vode i natrija, potiču rast stanica debelog crijeva, pojačavaju metabolizam energije, poboljšavaju prokrvljenost debelog crijeva, stimuliraju autonomni živčani sustav, stimuliraju proizvodnju GI hormona.
Iz gore navedenog proizlazi kako prehrambena vlakna mogu biti bioaktivne komponente funkcionalne hrane. Funkcionalna hrana je hrana koja sadrži sastojke koji mogu pozitivno djelovati na specifične biološke funkcije, poboljšavajući opće zdravstveno stanje i/ili reducirajući rizik od određenih bolesti. Prehrambena vlakna zbog svojih korisnih učinaka kao što su povećanje volumena fecesa, smanjenje vremena prolaska kroz crijeva te reguliranje razine kolesterola i glikemijske razine imaju sve karakteristike koje ih svrstavaju u važne sastojke funkcionalne hrane.
β -Glukan (najpoznatije prehrambeno vlakno)
β-Glukani (beta-glukani) su dijetalna vlakna, odnosno dugolančani, neškrobni polisaharidi. Prirodno su prisutni u žitaricama i to prvenstveno u ječmu i zobi. Osim u žitaricama, nalaze se i u nekim vrstama algi, bakterija, kvasaca i gljiva poput reishi, shiitake i maitake.
β-Glukani nisu esencijalni za naš organizam, ali imaju određen utjecaj na naše zdravlje; najpoznatiji je njihov utjecaj na naš imunitet, ali pozitivno utječu i na razine kolesterola te glukoze u krvi (uzrokuje lagano otpuštanje glukoze u krvi čime se izbjegavaju velike oscilacije glukoze).
Zahvaljujući brojnim znanstvenim istraživanjima kojima je dokazan njihov pozitivan učinak na zdravlje, β-glukanima se u sve većoj mjeri obogaćuje i ostala hrana koja ih prirodno ne sadrži. Također, β-glukani se sve više koriste i u obliku dodataka prehrani, prvenstveno zbog svog imunmodulatornog, antikancerogenog i antiinfektivnog djelovanja te kao prehrambeni aditivi zbog svoje antioksidativne aktivnosti.
Psyllium ljuskice su dragocjen izvor biljnih vlakana (92 g vlakana/100g proizvoda). Dobivaju se ljuštenjem sjemena indijskog trputca (lat.Plantago psyllium). U svom sadržaju imaju topiva i netopiva vlakna čime imaju veću vrijednost za ljudski organizam u odnosu na mnoge druge izvore vlakana. Psyllium ljuskice sadrže polisaharidne sluzi koje na sebe vežu vodu i imaju sposobnost povećavanja svog volumena čak do 15 puta, nemaju okus i uklapaju se u brojne kombinacije, a najčešće se konzumiraju u shakeovima ili smoothijima.
Koliko prehrambenih vlakana vam je potrebno?
Preporučeni unos prehrambenih vlakana za zdravu odraslu osobu je 20-35 g dnevno. Idealna količina za djecu od 3-18 godina je broj njihovih godina uvećan za 5.
Ako ste prije konzumirali namirnice siromašne vlaknima, bitno je da količinu unosa povećavate postupno (kroz nekoliko tjedana) kako bi se vaše tijelo priviknulo na vlakna.
Preporuča se unos veće količine tekućine, prvenstveno vode, kako bi vlakna omekšala. Raznolikost je baza prehrane, pa se tako i ovdje preporuča konzumacija vlakana iz različitih izvora (voće, povrće, mahunarke i cjelovite žitarice).
Trenutno se u tipičnoj europskoj prehrani konzumira samo 12-15 g , a npr. 1 kriška integralnog kruha daje ≈ 1,5 g vlakana; 1 jabuka prosječne veličine ima oko 3 – 3.5 g vlakana.
Potencijalno je negativno djelovanje prehrambenih vlakana redukcija apsorpcije vitamina, minerala i proteina. Međutim nije ustanovljeno da bi moglo biti problema s apsorpcijom hranjivih tvari u zdravih osoba koje konzumiraju prehrambena vlakna u preporučenim količinama.
Andreja Milardović, mag. nutricionizma

Biotin je vitamin koji priprada skupini B vitamina, a možemo ga naći i pod nazivom vitamin B7 ili vitamin H. Ime mu dolazi od grčke riječi bios što znači život. Biotin svoje ime ne nosi bez razloga. On sudjeluje u rastu stanica, sintezi masnih kiselina, metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina ( organizam ih onda može lakše iskoristiti za svoje potrebe) te u boljem iskorištavanju ostalih vitamina B skupine.
Biotin je ključan u procesu proizvodnje energije te u sintezi nekih aminokiselina poput L-leucina, L-isoleucina, L-valina. Također, cijenjen je zbog sudjelovanja u tvorbi keratina koji je glavna građevna jedinica noktiju i kose pa poticanjem tvorbe keratina, biotin pomaže zdravlje i ljepotu noktiju i kose (100 mg biotina/dan može spriječiti gubitak kose kod muškaraca).
Dodaci prehrani s biotinom mogu pozitivno utjecati na kvalitetu slabih i lomljivih noktiju. Istraživanje iz Švicarske dokazalo je da upotreba biotina može povećati debljinu nokta čak i za 25%. Također, pomaže u održavanju zdravog živčanog tkiva i koštane srži te u smanjenju bolova u mišićima.
Biotin se nalazi u mnogim vrstama hrane i zato rijetko dolazi do njegovog deficita, a osim toga zastupljen je i u gotovo svim multivitaminskim pripravcima.
Preporučeni dnevni unos za biotin nije posebno određen, ali se usvojila činjenica da je količina između 30 i 100 µg biotina/dan dovoljna za održavanje zdravog organizma, a ne preporučava se uzimanje više od 900 µg biotina/dan.
Do deficita biotina najčešće dolazi u dojenčadi te kao posljedica nastaje seboreja tj. kronična upala kože koja se manifestira kroz suho i ljuskavo tjeme s crvenim i upaljenim područjima. U odraslih je manjak rijeđe prisutan, ali ako on nastane, može doći do nastanka anemije, depresije, gubitka kose, visokog krvnog šećera, upale kože i mukozne membrane, nesanice, gubitka apetita…
U velikim količinama biotin može povećati osjetljivost organizma na inzulin pa na taj način razina glukoze u krvi ostaje niska.
Ljudi svoje potrebe uglavnom mogu namiriti pravilnom prehranom ili konzumacijom multivitaminskih pripravaka. Upotreba zasebnih preparata biotina potrebni su samo pri liječenju nekih poremećaja.
Najbolji izvori biotina u prehrani je kvasac, kuhani žumanjak jajeta, proizvodi od soje, orašasti plodovi, cjelovite žitarice, mahunarke i zobene pahuljice.
Antibiotici, sulfa lijekovi, saharin, kava i alkohol mogu smanjiti dostupnost biotina u organizmu jer uništavaju crijevne bakterije,pa je potreban oprez kod konzumacije istih.

Cink je jedan od najvažnijih minerala u našem tijelu i važan je za rad svake stanice našeg tijela. Sudjeluje u aktivnosti više od 300 enzima te ima važnu ulogu u radu imunološkog sustava. Cink sudjeluje u sintezi proteina, procesu zarastanja rana, sintezi DNA i dijeljenju stanica. Važan je u razvoju ploda tijekom trudnoće, djetinjstva, adolescenciji te je zaslužan za osjet okusa i mirisa. Cink je u našem tijelu pohranjen u mišićima, retini, kostima, jetri, gušterači i prostati.

Neuroški problemi
Nedostatak cinka povezan je s neurološkim i neuropshijatrijkim bolestima kao što su epilepsija, disleksija, potištenost, poremećaj nedostatka pozornosti…

Imunitet
Cink uništava viruse prehlade, naravno pod uvjetom da se suplementacija provede u što ranijoj fazi. Tada skraćuje trajanje i težinu prehlade. Uzimanje dodatne količine cinka potiče stvaranje bijelih krvnih zrnaca, T-limfocita koji su od velike važnosti u borbi od infekcija. Cink također ima antioksidativno svojstvo, neutralizira slobodne radikale i štiti tkiva od oštećenja stoga se može reći da je snažan saveznik u zdravlju srca.

Zarastanje rana i zdravlje kože
Pošto cink ima važnu ulogu u održavanju imuniteta, on pomaže u zarastanju rana te prevenira pojavu akni na način da regulira aktivnost žlijezdi koje su zadužene za lučenje sebuma.

Reproduktivno zdravlje
Kod muškaraca je nedostatak cinka povezan s povećanom prostatom. Kod žena, nedostatak cinka može uzrokovati poteškoće u trudnoći, smanjenje proizvodnje progesterona što posljedično može dovesti do pojačane želje za slatkim.

Dijabetes
Cink pomaže uravnotežiti razinu glukoze u krvi i pomaže gušterači u stvaranju inzulina

Simptomi nedostatka cinka
Gubitak kose, proljev, smanjeni apetit, sporije zarastanje rana, gubitak kilograma…. Osobe s kroničnim gastrointestinalnim poremećajima, vegetarijanci te alkoholičari najčešće imaju deficit cinka.

Preporučena dnevna doza cinka je 8 mg za žene i 11 mg za muškarce. Najbolji prirodni izvori cinka su kamenice, crveno meso, piletina i iznutrice. Grah, orašasti plodovi, integralne žitarice I mliječni proizvodi također sadrže značajne količine cinka. Our plus size women’s swimsuits and swimwear are here to make you feel incredible, unstoppable and beautiful. From Bikinis to One-Pieces, our trendy swimwear comes in a huge range of fits and silhouettes perfect for summer vibes. Shop plus size swimwear at https://swimwearlux.com designed for your beautiful curves! Find bikinis & one-piece plus size bathing suits and hit the beach with confidence! From trendy one-pieces with tummy toning panels, to flattering tankinis, and styles for curvy girls with larger busts. U hrani biljnog podrijetla bioraspoloživost cinka je manja, a dodatan problem stvaraju fitati u integralnim žitaricama koji na sebe vežu cink i tako smanjuju njegovu apsorpciju.

Povećani unos cinka rezultira smanjenjem bakra u tijelu stoga je bitno unositi ih sinergijski u adekvatnom omjeru.

Važnost joda povezuje se s njegovom ulogom u proizvodnji tiroksina u štitnjači te u održavanju pravilne funkcije te žlijezde. Jod, osim što pridonosi normalnoj funkciji štitnjači, on doprinosi i normalnoj proizvodnji hormona, normalnom funkcioniranju živčanog sustava, normalnoj kognitivnoj funkciji i koži, te normlanom metabolizmu stavaranja energije. Uzeći u obzir sve navedene funkcije, jednostavno možemo zaključiti kako nam je vrlo bitan pravilan rad štitnjače koji se održava adekvatnom količinom joda. Premala količina joda u tijelu je rijetka u razvijenim zemljama, a najbolje ju možemo primjetit zbog povećanja štitne žlijezde tj. nastanka guše. Zbog toga dolazi do izlučivanja prevelike, ali češće premale ili nikakve količine hormona. Takvo stanje se, prema mnogim istraživanjima, povezuje s nastankom raka dojke, neonatalnog hipotireoizma ili povećanja tjelesne mase.

Ukoliko se pravilno hranite i konzumirate dovoljne količine ribe, uglavnom možete biti sigurni da unosite dovoljne količine joda. Dobar izvor su i kruh i kolači s obzirom na jodiranje soli, no to je zadnji izvor koji se preporučuje zbog ostalih negativnih posljedica prevelike konzumacije. Kao dodatak prehrani nalazi se u mnogim multivitaminskim i mineralnim pripravcima, no ako bolujete od neke bolesti obavezno se prije početka uzimanja dodataka savjetujte s liječnikom. Predoziranje jodom je također vrlo rijetko, a dovodi do metalnog okusa i rana u ustima, proljeva, povraćanja, glavobolja, osipa…

Osim kao dodatak prehrani, jod se može koristiti i direktno na koži u obliku povidon joda ili za sterilizaciju površina u obliku lugolove otopine. Povidon-jod je uobičajeno antimikrobno sredstvo koje sadrži polivinilpirolidon jod. Polivinilpirolidon jod je kompleks topljiv u vodi gdje je elementarni jod vezan za sintetički polimer. Iz takvog kompleksa jod se postepeno oslobađa djelujući protiv širokog spektra patogenih uzročnika: bakterija (gram-pozitivnih i gram-negativnih bakterija, osim bacila tuberkoloze), gljivica, virusa, protozoa, uključujući spore i ciste. Najčešće se na tržištu nalazi kao 10% -tna vodena otopina koja se može koristi kao sprej ili tekućina kojom se natapa tkanina kod liječenja lomova, abrazija, drugog i trećeg stupnja opeklina te kao anti-infektivno sredstvo kod rezova, afti, infekcija kože, dekubitusa, čireva…

Također, povidon-jod je dostupan u 7.5% koncentracijskom pilingu s deterdžentom za preoperativno i poslijeoperativno čišćenje operacijske dvorane. Dakle, povidon jod se koristi samo kao dezinfekcijsko sredstvo za vanjsku upotrebu.

S druge strane, Lugolova otopina je smjesa elementarnog joda( 5%) i kalijevog jodida( 10%). Takva kombinacija je najbolja zbog toga što sam elemntarni jod nije dobro topljiv u vodi, ali je dobro topljiv u kalijevom jodidu i u ovakvoj kombinaciji poboljšava se djelovanje i jedne i druge komponente. Službene medicinske smjernice preporučuju samo vanjsku upotrebu Lugolove otopine i to samo u izuzetnim slučajevima endokrinih bolesti. Inače se Lugolova otopina, zbog visokih koncentracija, koristi za sterilizaciju svih materijala i površina u bolnicama i drugim zdrastvenim ustanovama. Roksa.ch

Za oralnu upotrebu mogu se koristit kapi kalijevog jodida u količini od 1-2 kapi na dan pomiješane sa čašom vode ili soka. 1 kap sadrži oko 150% preporučene dnevne doze joda.

Vitamin B1 ili tiamin je vitamin topljiv u vodi i njegove količine su uglavnom nedostatne kod svih ljudi. Razlog tome može biti to što se kuhanjem gubi oko 50% prisutne količine vitamina. Također, potrebe se povećavaju kod trudnoće i dojenja, prevelikog unosa šećera ili drugih rafiniranih ugljikohidrata, prilikom pretjerane tjelovježbe ili kod preaktivne štitnjače. Jednako tako i starenje, koje je najprirodniji proces u našem tijelu, zahtijeva povećani unos vitamina B1 jer se vitamin kod starijih osoba više ne metabolizira toliko dobro kao kod mlađih osoba.
Tiamin je bitan zbog svoje uloge u cirkulaciji, formiranju krvnih stanica, metabolizmu ugljikohidrata te u formiranju klorovodične kiseline koja ima važnu ulogu u probavi. Adekvatna količina tiamina ima pozitivan utjecaj na kognitivnu aktivnost, funkcije mozga, sposobnost učenja, energiju, apetit…
Nedostatak vitamina B1 u najvećoj mjeri registriran je kod alkoholičara, osoba s malapsorpcijom ili sa sindromom kroničnog umora, kod Alzheimerove bolesti te u slučajevima duševnih poremećaja. U najtežim slučajevima dolazi do pojave bolesti beriberi koja se javlja uglavnom u nerazvijenim zemljama. To je bolest živčanog sustava zbog koje srčani mišić gubi svoju sposobnost pravilnog stezanja.
Znakovi nedostatka vitamina B1 mogu biti konstipacija, edemi, povećana jetra, umor, slabije pamćenje, gastrointestinalni problemi, otežano disanje, gubitak apetita, mišićna atrofija i općenita slabost u tijelu.
Najbolji prirodni izvori su smeđa riža, žumanjak, riba, piletina, puretina, leguminoze, cjelovite žitarice, jetrica, kikiriki, grašak. Ostali zadovoljavajući izvori uključuju šparoge, brokulu, prokulice, orašaste plodove, alge, zobene pahuljice, spirulinu… Ako se odlučite na uzimanje dodataka prehrani, najbolji izbor su multivitaminski pripravci u kojima je količina vitamina B1 uravnotežena s ostalim vitaminima B kompleksa.

Karnitin nije aminokiselina u provom smislu riječi, ali se zbog svoje strukturne sličnosti s aminokiselina uglavnom ubraja u tu skupinu.
Za razliku od pravih aminokiselina koje sudjeluju u sintezi proteina, glavna uloga karnitina u tijelu je prijenos dugolančanih masnih kiselina koje se razgrađuju u mitohondriju kako bi osigurale energiju. Dakle, karnitin zapravo povećava iskorištenje masti kao glavnog izvora energije i na taj način spriječava nakupljanje masti u vitalnim organima poput srca, jetre ili u skeletnim mišićima.
Također, srce je potpuno ovisno o karnitinu budući da se 2/3 energije potrebene za rad srca dobiva izgaranjem masnoća pod nadzorom karnitina. To dokazuje i studija provedena na bolesnicima koji su pretrpjeli srčani infarkt nakon kojeg se pojavljuju različite komplikacije poput bolova u prsima, poremećaja srčanog ritma ili zastoja srca. Eksperimentalna skupina dobivala je po 2 grama karnitina dnevno tijekom 4 tjedna i njihove komplikacije smanjene su za 50 % u odnosu na standradnu terapiju lijekovima.
Uzimanje karnitina, također, može utjecati na povećanje energije i kondicije budući da pomaže u pretvorbi tjelesnih masnoća u trenutno raspoloživo gorivo, a usput povećava razinu enzima koji su zaduženi za razgradnju šećera, škroba i drugih ugljikohidrata. Tako su maratonci koji su koristili 2 g karnitina na dan povećali svoju učinkovitost za 6 %, što je u nekim slučajevima dovoljno za pobjedu. Kod aktivnih ili rekreativnih sportaša može smanjiti i nakupljanje mliječne kiseline u mišićima čime se smanjuje bol i žarenje u mišićima nakon tjelovježbe.
Karnitin može spriječiti i mišićnu atrofiju uzrokovanu lijekovima koji se koriste kod teških degenerativnih bolesti poput karcinoma ili AIDS-a. Takvi lijekovi prekomjerno troše karnitin pa ga je potrebno dodatno unositi.
Lipidni profil mnogih dijabetičara je nepravilan tj. povišena je razina triglicerida i LDL-a, a smanjena je razina HDL-a. Karnitin pomaže u ispravljanju tih nepravilnosti te u smanjenju oksidativnog stresa uzrokovanog dijabetesom i mnogim drugim stanjima. Također, povećava učinkovitost antioksidanasa poput vitamina C i E.
Istina je da naše tijelo samostalno proizvodi karnitin i to iz L-lizina i L-metionina, ali ta količina rijetko zadovoljava optimalne tjelesne potrebe. Hranom dnevno unosimo 30-50 mg karnitina i to uglavnom iz crvenog mesa. Možemo ga naći i u piletini, ribi, jajima i mlijeku, ali u manjim količinama. Općenito, prehrana bogata bjelančevinama i mastina potiće izlučivanje karnitina. Kako bi se nadoknadio tjelesni manjak preporuča se konzumacija 500-1000 mg karnitina čime će se zadovoljiti osnovne preventivne potrebe, s time da se muškarcima preporuča veća doza nego ženama zbog veće mišićne mase. Ako Vam je cilj izgubiti koji kilogram viška, 1.5-2 g karnitina uz obaveznu tjelesnu aktivnost može Vam pomoći u tome. Oprezne trebaju biti osobe s oslabljenom funkcijom štitnjače.