Kategorija: Izlječimo se od A do Ž

Pretraživanjem znanstvene literature na polju ortomolekularne medicine, može se lako doći do zaključka kako postoje brojne djelotvorne metode koje pomažu pri liječenju dijabetesa i da se isplati pružiti im priliku. Naravno da je uvijek prvo i osnovno pravilo održavati normalnu tjelesnu težinu, no uz primjenu određenih supstanci, put prema reguliranju glukoze u krvi može biti lakši te vrlo efikasan.
U ovom poglavlju će se navesti koji to suplementi i u kojoj dozi pružaju beneficije oboljelima a da nisu uvršteni u klasično liječenje. Riječ je ortomolekularnom pristupu liječenja kojim se tijelu dopremaju supstance (vitamini, minerali, aminokiseline …) u optimalnim količinama. Važno je primijetiti da se ovdje radi o suplementima koje naše tijelo prirodno posjeduje, a određenim doziranjem se pokušava prevenirati ili liječiti određena bolest.
Alfa lipoična kiselina
Iznimno jaki antioksidans i glavna u borbi protiv dijabetičke neuropatije. Teoretski, trebala bi biti koristan dio liječenja ranih faza dijabetesa tipa I kada još nisu sve beta stanice gušterače nestale. Potiče ulazak glukoze u stanicu i štiti stanice gušterače.
Doziranje: po uputama na deklaraciji
Krom pikolinat
Nedostatkom kroma raste želja za šećerom,a konzumiranjem šećera se crpe njegove zalihe. Imate li dijabetes tipa II, vaše tijelo ne može metabolizirati krom iz hrane, stoga kod takvih pacijenata ima iznimnu važnost no izgleda da pomaže i onima sa tipom I. Istraživanja su pokazala da uzimanjem krom pikolinata za samo 2 mjeseca se stabilizira šećer u krvi, a nakon 4 mjeseca postiže se još bolji nadzor glukoze, inzulina i kolesterola u krvi.
Zajedno sa vanadil sulfatom, i ostalim vitaminima i mineralima postiže se sinergija u regulaciji razine glukoze u krvi. Ako imate dijabetes, potrebno je savjetovanje sa liječnikom prije uzimanja kroma.
Doziranje: 400-600 µg
L-karnitin, L-glutamin, taurin
L-karnitin je važan za mobilizaciju masnoća u tijelu. Važno je naglasiti da studije pokazuju kako regulira oksidativni stres, odnosno snižava razinu LDL kolesterola (onemogućava njegovu oksidaciju) i povećava osjetljivost stanica na inzulin.
Doziranje: dva puta dnevno po 500 mg sa vodom, nikako sa mlijekom, na prazan želudac. Uzimajte sa 50 mg vitamina B6 i 100 mg vitamina C za bolju apsorpciju.
L-glutamin smanjuje želju za slatkim, čini se da putem određenih mehanizama pomaže pri gubitku tjelesne težine.
Doziranje: dva puta dnevno po 500 mg na prazan želudac
Taurin povećava staničnu osjetljivost na inzulin
Doziranje: dva puta dnevno po 500 mg na prazan želudac
Kvercetin
Pomaže u očuvanju membrana leća oka od poliola koji nastaju kao posljedica visoke razine glukoze u krvi
Doziranje: tri puta dnevno po 100 mg
Vanadij
Potrebno je uzimati ga u formi vanadil sulfata. Njegovo djelovanje je slično inzulinu, odnosno pospješuje ulazak glukoze u stanicu što je vrlo važno otkriće za osobe sa dijabetesom tipa I. Ima sposobnost prevladavanja inzulinskog otpora kod tipa II.
Doziranje: prema uputama na deklaraciji
Vitamini B skupine sa dodatnom dozom biotina i inozitola
Vitamine B skupine treba uzimati zajedno jer je tada djelovanje najefikasnije
Doziranje: 50 mg dnevno svakog važnijeg iz B skupine tri puta dnevno, nemojte prekoračiti 300 mg dnevno od svih suplemenata
Biotin je važan u metabolizmu šećera tako što pojačava djelovanje enzima uključeni u pretvorbi glukoze, a u megadozama može zaustaviti ili preokrenuti tok dijabetičke neuropatije
Doziranje: 50 mg dnevno
Inozitol lako “bježi“ iz živčanih stanica osoba sa dijabetesom, što je mogući uzrok pojave dijabetske neuropatije. Također je bitan za cirkulaciju i kao prevencija ateroskleroze.
Doziranje: 50 mg dnevno
Vitamin B12 sa folnom kiselinom
Znanstveno je dokazana uloga vitamina B12 sa folnom kiselinom u ublažavanju boli oštećenih živaca kod osoba sa dijabetskom neuropatijom te ublažavanje periferne neuropatije.
Doziranje: koliko liječnik propiše, najbolje u obliku injekcija
Cink
Cink pomaže gušterači u stvaranju inzulina te štiti receptorska mjesta stanične membrane na koja se veže inzulin i na taj način omogućuje ulazak glukoze u stanicu.
Doziranje: 50-80 mg dnevno, ne prekoračiti dozu od 100 mg dnevno putem svih suplemenata. Koristiti cinkov glukonat
Gore navedeni suplementi spadaju u grupu esencijalnih za oboljele od dijabetesa. U nastavku slijedi pregled suplemenata koji spadaju u grupu veoma važnih.
Koenzim Q10, koenzim A
Zajedno efikasno reguliraju razinu glukoze u krvi, štite stanicu od oštećenja te pomažu tijelu da izbaci toksične supstance iz tijela.
Doziranje: 80 mg koenzima Q10, a koenzima A prema uputama na deklaraciji
Magnezij
Metabolizma šećera usko je povezan sa magnezijem. Uzimanjem magnezija omogućuje se osobama sa dijabetesom tipa II da lakše nadziru razinu glukoze u krvi. Posljedično dolazi do manje potrebe za oralnim dozama lije*ova. Oboljeli imaju česte epizode hiper- i hipoglikemije što magnezij uspješno stabilizira. Nadalje, sudjeluje u raznim enzimskim sustavima, štiti krvne žile.
Doziranje: 750 mg dnevno
Mangan
Mangan ima ulogu kofaktora ključnih enzima u metabolizmu šećera, ulogu u obnavljanju gušterače. Mora se postaviti u sklad sa cinkom i bakrom zbog apsorpcije.
Doziranje: 5-10 mg dnevno, uzimati odvojeno od kalcija
U nastavku slijedi pregled suplemenata koji spadaju u grupu važnih.
Vitamin A sa karotenoidima
Neophodan u očuvanju zdravlja očiju, te ima svoju ulogu u metabolizmu glukoze. Najbolje koristiti u obliku emulzije za bolju apsorpciju.
Doziranje: 15 000 IU dnevno, trudnice ne bi trebale prekoračiti dozu od 10 000 IU dnevno
Vitamin C sa bioflavonoidima
Vitamin C pomaže u zarastanju rana (što je jedan od problema kod osoba sa dijabetesom), poboljšava imunitet, djeluje na krvne žile tako što ih osnažuje, važan za sintezu kolagena. Može usporiti ili prevenirati komplikacije koje dolaze sa dijabetesom.
Doziranje: 3 000-6 000 mg dnevno
Vitamin E
Vitamin E je snažan antioksidans, glavna uloga je da štiti LDL kolesterol od oksidacije čime se snižava rizik od pojave bolesti srca. Treba ga koristiti u d-alfa-tokoferol formi ili mješavini tokoferola.
Doziranje: 400 IU i više na dan

Dijabetes je jedna od vodećih bolesti modernog čovjeka i zasigurno je potrebno obratiti veliku pažnju na prevenciju iste, a u slučajevima već dobivenog na odgovarajuću terapiju kojom će se regulirati ova najčešća endokrinološka bolest. Da bi se znala postaviti odgovarajuća terapija, prvo moramo razjasniti pojam same bolesti.
Šećerna bolest je stanje kronične hiperglikemije, obilježena poremećenim metabolizmom ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Nastaje uslijed apsolutnog ili relativnog manjka inzulina, inzulinske rezistencije, povećanog stvaranja glukoze, te prekomjernog djelovanja hormona sa suprotnim učinkom od inzulina. Inzulin je hormon gušterače čija glavna uloga je da “otvori“ vrata glukozi i uđe u stanicu gdje će se moći razgraditi i iskoristiti za energiju. Glukoza je nužno neophodna našem tijelu kao primarni izvor energije, no kod oboljelih, ona se nagomilava u krvi jer ne može ući u stanicu i tada nastaje problem. Konstantno visoka koncentracija glukoze u krvi je opasna jer dolazi do oštećenja krvnih žila što dovodi do retinopatije, periferne i autonomne neuropatije (oštećenje živaca) te nefropatije (oštećenje bubrega).
Etiološka klasifikacija šećerne bolesti
Tip 1 (uništenje beta stanica, dovodi do apsolutnog manjka inzulina)
Tip 2 (inzulinska rezistencija, greška u lučenju inzulina zbog inzulinske rezistencije).
Ostali posebni tipovi šećerne bolesti
Gestacijski dijabetes
Prvi i glavni korak je odrediti koji tip dijabetesa posjedujete zbog razlike u terapijama.
Dijabetes tipa I i II
Dijabetes tipa I. (inzulin ovisan dijabetes) podrazumijeva autoimunu bolest pri čemu vlastiti imunološki sustav ( ne treba zanemariti genetske i vanjske čimbenike ) napada i uništava beta stanice Langerhansovih otočića gušterače zaslužne za proizvodnju inzulina. Naime, kod 90-95% oboljelih od šećerne bolesti, najčešće je riječ o dijabetesu tipa II. U ovom slučaju, gušterača proizvodi malu količinu inzulina ali nedovoljno da može opskrbiti stanice glukozom, ili su stanice inzulin rezistentne što znači da su neosjetljive na inzulin a ishod je opet nemogućnost ulaska glukoze u stanicu. Razlog leži u genetici, pretilosti, manjku tjelovježbe, dobi.
Iako se tip I najčešće javlja prije 30 -te godine života, autoimuni proces s razaranjem beta stanica se može razviti u bilo kojem životnom dobu, tip II najčešće nastaje u starijoj dobi, iako se može javiti i u mladosti, posebno u pretilih adolescenata.
Gestacijski dijabetes
Uslijed trudnoće trudnica prolazi kroz brojne hormonalne promjene što u nekim slučajevima može rezultirati inzulinskom rezistencijom. Najčešće se nakon poroda razina glukoze vrati na normalnu razinu, no studije ne isključuju moguću pojavu dijabetesa tipa II u kasnijoj dobi.
Znakovi da možda imate neki od oblika dijabetesa
Novootkriveni bolesnici s tipom I bolesti imaju obilno mokrenje (poliurija), pojačanu žeđ (polidipsija), pojačani apetit (polifagija) te značajan brzi gubitak na tjelesnoj težini. Kod žena se javlja svrbež genitalnih organa, postoji progresivni umor, opća otpornost organizma je smanjena, a mogu biti prisutni i gnojni prištići i ekcem na koži.
Visceralni oblik pretilosti predstavlja jako veliki rizik za incidenciju upravo ovog tipa dijabetesa. Ako imate visceralno masno tkivo, to je dovoljan razlog da redovito pratite razinu glukoze u krvi, ali i da pripazite na tjelesnu težinu. Razlog tome je što adipociti proizvode leptin, TNF alfa, slobodne masne kiseline koje doprinose inzulinskoj rezistenciji. S vremenom gušterača neće moći proizvoditi dovoljnu količinu inzulina i razvija se hiperglikemija.
Komplikacije koje dolaze sa dijabetesom
Najveća opasnost kod oboljelih od dijabetesa nije bolest sama po sebi, već komplikacije koje dolaze s njom. Kada je u pitanju dijabetes tipa II, pojedinci saznaju da su obolili tek kada se pojave komplikacije. Nezaobilazne su epizode hiper- i hipoglikemije (visoke i niske koncentracije glukoze u krvi), i oba stanja su veoma opasna za pojedinca. Ako se bolest ne liječi, može doći do ketoacidoze ili hiperosmolarnog sindroma. To je stanje kada tijelo proizvodi jako malo inzulina (ili bilo koje drugo stanje kada se glukoza nije u mogućnosti dopremiti u stanicu), a kao izvor energije tijelo koristi svoje zalihe masnog tkiva pri čemu nastaju ketonska tijela koja ako su proizvedena u velikoj količini jako zakiseljavaju tijelo što može rezultirati komom. Najčešće se to događa kod pojedinaca sa dijabetesom tipa I, a lako se može prepoznati po zadahu. Hiperosmolarni sindrom podrazumijeva jako visoku koncentraciju glukoze u krvi pri čemu je krv jako gusta. Simptomi su umor, zbunjenost, a osoba može pasti u komu. Stoga je važno slušati svoje tijelo jer ono nam govori kada nešto nije u redu. Oba navedena stanja su iznimno opasna i tendencija je održavanje glukoze u normalnim koncentracijama.
Glikozilacija znači da se glukoza veže na proteine u krvi, živčane stanice, leće oka i uvriježeno je mišljenje je upravo ona krivac za većinu komplikacija koje dijabetes nosi. Vitamin C bi ovdje mogao imati veliku ulogu u sprječavanju ovog procesa.
Dijabetička retinopatija je oštećenje retine uslijed visoke koncentracije glukoze u krvi,a nerijetko može dovesti do sljepoće. Osim nje, ostale komplikacije su dijabetička neuropatija (oštećenje živčanih stanica, najčešće perifernih a praćeno sa boli, utrnućem) te dijabetička nefropatija (oštećenje bubrega).
Postavljanje dijagnoze
Tolerancija glukoze je podijeljena u tri skupine prema razini glukoze u venoznoj plazmi:
1) glukoza na tašte – ispod 6,1 mmol/l ukazuje na uredan nalaz
2) glukoza na tašte – između 6,1 i 7 mmol/l ukazuje na poremećenu toleranciju glukoze na tašte
3) glukoza na tašte – iznad 7 mmol/l ukazuje na šećernu bolest
Nakon postavljene dijagnoze, važno je započeti terapiju kojom će se razina glukoze održavati na normalnoj razini.
Autor: Ivana Čmrlec, mag. nutricionizma

Multipla skleroza (MS) je progresivna i degenerativna bolest koja pogađa centralni živčani sustav, uključujući mozak, optički živac i kralješničku moždinu. Karakteristike multiple skleroze su brojna upalna područja i trošenje mijelinske ovojnice u mozgu kralješničkoj moždini. Mijelinska ovojnica sastavljena je od supstance slične mastima i štiti živce od okoline u cijelom tijelu. Naziv skleroza označava otvrdnjavanje tkiva i multipla jednostavno označava brojna žarišta bolesti u tijelu. Izgleda da imunološki sustav organizma ne funkcionira pravilno i proizvodi antitijela koja napadaju mijelinske ovojnice. Zbog toga se ovojnice oštećuju, a oštećena područja stvaraju ožiljke koji remete ili smanjuju komunikaciju među živčanim završecima. Posljedice nastalih promjena uzrokuju velik broj simptoma koji se očituju kao poremećen govor i problem s vidom, pa sve do gubitka mobilnosti. Učestalost bolesti najveća je u Europi i SAD-u kao visokoindustrijaliziranim zemljama. U Hrvatskoj služeno ima oko 4000 oboljelih osoba, ali zbog komplicirane i skupe dijagnostike možda i dvostruko više. Naime, prođe dosta vremena dok pacijent na kraju ne obavi magnetsku rezonancu.
Simptomi bolesti variraju od osobe do osobe, ovisno o tome koji je dio živčanog sustava najviše pogođen multiplom sklerozom. U ranom stadiju bolesti prvi simptomi mogu biti vrtoglavice, težak umor, problem sa vidom i zamućen ili dvostruki vid. Ostali simptomi mogu biti trnci u udovima, a posebno u šakama stopalima, gubitak ravnoteže i koordinacije, neelastičnost mišića, poremećen govor, drhtanje te disfunkcija crijeva i mokraćnog mjehura. Sekundarni simptomi javljaju se kao posljedica primarnih simptoma, a manje zbog same bolesti. Sekundarni simptomi uključuju gubitak koštanog i mišićnog tkiva, paraliza, seksualna disfunkcija, infekcije urinarnog trakta i problem s disanjem. Većina navedenih simptoma nastaje kao posljedica smanjene mobilnosti koja se događa ukoliko bolest napreduje.
Bolest se često pojavljuje periodički sa fazama progresije i remisije bolesti. Također može gotovo nestati na kraće ili duže periode, a zatim se vratiti. Kod nekih osoba bolest je blažeg oblika dok druge ubrzano i kompletno onesposobljava za život.
Uzroci:
Uzročnici multiple skleroze doslovno su nepoznati, međutim smatra se da se radi o autoimunološkoj bolesti kod koje bijele krvne stanice napadaju mijelinske ovojnice kao strane supstance. Stres i pothranjenost uzrokovana lošom apsorpcijom hrane ili lošom prehranom, često prethode razvoju same bolesti. Neki stručnjaci smatraju da bi još neidentificiran virus ili bakterija mogli imati ulogu u razvoju multiple skleroze. Općenito, veća je vjerojatnost da nedostatan ili poremećen imunitet uzrokuje autoimunološke bolesti, nego da se tijelo iz hira napada vlastite stanice kada je zdravstveno stanje izvrsno, a imunitet jak. Nasljedni faktori također bi mogli pripomoći u razvoju bolesti. Još jedna teorija je da multipla skleroza može nastati zbog intolerancije ili alergije na hranu, a posebno alergija na mliječne proizvode i gluten.
U cijeloj priči sasvim je sigurno da promjenom načina života i prehrane, možete znatno utjecati na razvoj bolesti. Brojni neurolozi preporučuju uzimanje velikih količina dodataka prehrani, o čemu će biti riječi kasnije.
Kemijska zagađenja živčanog sustava pesticidima, industrijskim kemikalijama, aditivima i teškim metalima može igrati ulogu u razvoju multiple skleroze. Otrovi oko nas bi mogli uzrokovati neravnotežu u normalnim tjelesnim metaboličkim putevima i prouzrokovati oštećenja zaštitnih mijelinskih ovojnica. Čak i tvari koje nisu nužno toksične za svakoga mogu biti problem kod osjetljivih pojedinaca. Poznato je da postoje toksini koji uzrokuju simptome slične multiploj sklerozi, a koje u tijelu proizvode neke vrste bakterija i gljivica.
Prehrana može imati znatnu ulogu u razvoju bolesti. To se pretpostavlja iz razloga što je multipla skleroza vrlo učestala u Sjevernoj Americi i Europi, a gotovo nepoznata u zemljama kao što su Japan, Koreja i Kina (također visokoindustrijalizirane zemlje). Konzumacija zasičenih masti (posebno arahidonske masne kiseline iz životinjskih namirnica – omega 6), kolesterola i alkohola učestala u zapadnim zemljama potiče upalno djelovanje i pogoršavaju simptome multiple skleroze. Ljudi u zemljama Azije zapravo konzumiraju znatno manje količine masti nego u Sjevernoj Americi ili Europi. Njihova prehrana je bogata ribom, plodovima mora, sjemenkama, voćnim uljima, esencijalnim masnim kiselinama. Od esencijalnih masnih kiselina najvažnije su omega 3 (riblje ulje i lan) jer imaju inhibitorni efekt kod svih upalnih bolesti. Prehrana bogata biljnim uljima (omega 6 masnim kiselinama) i masnim crvenim mesom (arahidonska kiselina – omega 6) pospješuje upalne procese u organizmu. U Europi manje multiple skleroze ima u mediteranskim zemljama, ali ne i Hrvatskoj. Možemo pojednostavljeno reći da se samo uzak priobalni pojas u Hrvatskoj zdravo hrani, a to se najbolje vidi po učestalosti kardiovaskularnih bolesti i raka u Hrvatskoj pa nam zdrave prehrambene navike dijela zemlje ne pomažu puno u ukupnoj smrtnosti od opakih bolesti. Ako tome pridodamo i nedostatak edukacije stanovništva, vrlo smo loše pozicionirani.
Multipla skleroza se najčešće dijagnosticira između dvadesete i pedesete godine života što indicira da se možda radi o osobama posebno osjetljivim na loše prehrambene navike.
Žene obolijevaju 2-3 puta češće od muškaraca. Multipla skleroza se rijetko dijagnosticira kod djece i osoba starijih od šezdeset godina.
Dijagnosticiranje multiple skleroze nije jednostavan zadatak, tako da je bolest često duže vremena nedijagnosticirana. Testovi koji se upotrebljavaju uključuju magnetsku rezonancu, kako bi se provjerili mogući plakovi i lezije i lumbalnu punkciju, kako bi se provjerile abnormalnosti u bijelim krvnim stanicama i proteinima imunološkog sustava u cerebrospinalnom likvoru (tekućini). Još se koristi VEP test koji procjenjuje povezanost između retine i vizualnog dijela mozga i AEP test koji pomaže otkrivanju lezija na mozgu. Elektrodijagnostički test mjeri brzinu i učestalost putovanja živčanih impulsa – mogu biti sporiji kod osoba oboljelih od multiple skleroze.
AUTOR: Tomislav Kolarević, mag. ing. molekularne biotehnologije

Neki ljudi su tanki i mršavi cijeli život, a opet savršeno zdravi. Za druge mala tjelesna težina može biti povezana sa zdravstvenim problemima. To je se posebno odnosi na osobe koje naglo i nenamjerno znatno izgube na tjelesnoj težini. Nanamjeran gubitak kilograma može biti posljedica loše apsorpcije hrane, pothranjenosti, crijevnih parazita, nekih oblika raka, autoimunog poremećaja Kronove bolesti, ulceroznog kolitisa, divertikulitisa. Gubitak kilograma može se desiti i kod kroničnih bolesti kao što je dijabetes, kronična dijareja (proljev) i hipotireoza. Kirurška operacija, stres i trauma kao što je gubitak voljene osobe također mogu potaknuti gubitak apetita i gubitak tjelesne težine.

Gubitak kilograma također može nastati kao posljedica radioterapije i kemoterapije tijekom liječenja raka, jer nuspojave redovno uključuju vrtoglavicu, povraćanje i gubitak apetita. Mršavi pojedinci koji su uvjereni da su predebeli često pate od poremećaja prehrane. Neki oboljeli od AIDS-a koji ne primaju novije vrste terapije kao što je „HAART“ mogu biti pod utjecajem „wasting sindroma“ – što se više bolest razvija to postaju sve tanji i tanji.

Gubitak kilograma najčešće prouzroči manjak nutrijenata u organizmu koji uzrokuje daljnje propadanje zdravlja i usporava oporavak. Dvije populacije kojima loša prehrana uzrokuje najviše problema su djeca i stariji ljudi. Što mlađi, odnosno što stariji, to više problema. Pothranjenost u dječjoj dobi, a posebno u dojenačko doba, može imati trajne posljedice jer usporava normalni rast i razvoj djeteta. Djeca također imaju znatno manje rezerve hranjivih tvari u organizmu koje mogu iskoristiti ukoliko je unos hranjivih tvari nedovoljan. Na kraju životnog puta mnogo starijih ljudi ima sve manju želju za jelom kako vrijeme odmiče, a smanjena financijska sredstva mogu pripomoći običaju preskakanja obroka. Kao rezultat stariji ljudi su pod velikim rizikom da budu pothranjeni.
Sljedeće preporuke odnose se na odrasle ljude, a posebno stariju populaciju koja zahtijeva prehrambenu rehabilitaciju. Preporuke mogu uvelike pomoći i ljudima sa većim prehrambenim potrebama, kao što su oboljeli od hepatitisa, oboljeli od raka (posebno tijekom klasičnog medicinskog tretmana) i kod osoba koje se oporavljaju od traume ili opekotina. Dijete koje je pothranjeno ili prestane dobivati na težini treba posjetiti prvo liječnika, a zatim i nutricionista.

Najvažnije:
Sirovi ekstrakt jetre (od organski uzgojenih goveda) Prema uputi na pakiranju
Dobar izvor B vitamina i minerala.
Vitamin A + karotenoidi (s prirodnim beta-karotenom) 10.000 IU dnevno
Antioksidansi koji pomažu imunitetu i pohrani masti, kao i iskorištenju proteina.
Vitamini B kompleksa 100mg svakog važnijeg B vitamina uz obrok
Povećavaju apetit i pomažu probavu masti, ugljikohidrata i proteina.
Vitamin C s bioflavonoidima 3 g dnevno u podijeljenim dozama
Pomaže sprečavanju raka, štiti od infekcija, pomaže zarastanju rana i povećava imunitet.
Vitamin D 400-1.000IU dnevno ovisno o god. dobu
Vitamin E 200 IU dnevno
Cink 80 mg dnevno, ne prelaziti 100 mg
Poboljšava osjet mirisa i okusa, pomaže zarastanju rana i jačanju imuniteta. Za najbolju apsorpciju koristite u obliku cink glukonat pastila.

Važno:
Esencijalne masne kiseline – Omega 3/6/9 Prema uputi u kapsulama
Jedan od najbitnijih elemenata prehrane koji ne dobivamo dostatno u hrani (s izuzetkom ribe, lana)
Dodatna pojašnjenja možete pronaći u člancima o esencijalnim masnim kiselinama.
Slobodne aminokiseline Po potrebi ovisno o unosu proteina
Multivitaminski preparat Prema uputi
Za balans vitamina i minerala u organizmu, dopunjavanje prehrambenih potreba – koristit jaku multivitaminsku formulu koja će po mogućnosti zadovoljiti i potrebe za b vitaminima.
Pomaže:
Češnjak U sirovom obliku 1 češanj ili 2 kapsule dnevno
Probavni enzimi Nakon većeg obroka – pomažu probavu

BILJKE:
– Alfa alfa, kajenske papričice, celer, sve pomažu jačanju apetita (još dodati)
– Astragalus štiti imunološki sustav, pomaže kod probave i pomaže u borbi protiv vrtoglavice (ne koristiti za vrijeme groznice)
– Fenugreek i ginseng su dugo poznati kao stimulatori apetita i probave, posebno kod starijih osoba (ginseng ne smijete koristiti ukoliko imate visok tlak, trudni ste ili dojite)

OPĆENITE PREPORUKE O PREHRANI:
Ukoliko mislite da imate premalu tjelesnu težinu ili ste iskusili nenadani gubitak težine obavite kompletan liječnički pregled kako bi se pokušalo ustanoviti fizički nedostatak. Moguće je da imate zdravstveni problem koji zahtijeva liječenje. Nenadani gubitak 3kg na više trebao bi biti razlog da potražite pomoć. Budite posebno zabrinuti za zdravlje dojenčadi i male djece koja prestanu dobivati na težini.
Jedite hranu koja se sastoji od barem 300g ugljikohidrata, 100g proteina i 2500-3000 kalorija. U prehranu ubacite povrće puno škroba kao što su krumpiri, grah. Također jedite puretinu, piletinu, ribu, jaja, avokado, maslinovo ulje, ulje šafranike, svježi sir, sjemenke i oraščiće.

Jedite samo integralne žitarice.
Pijte biljne čajeve, voćne i povrtne sokove i mineralnu vodu. Kada pijete nekalorične napitke dodajte meda kako bi povećali unos kalorija.
Koristite kozje proizvode (mlijeko, svježi i tvrdi sir, jogurt), rađe nego kravlje mliječne proizvode.
Jedite često male obroke i zalogaje i jedite ih sporo. Ukoliko ste pothranjeni možete izgubiti na apetitu ukoliko u jedan obrok ubacujete previše hrane. Uvijek možete uzeti dodatne obroke i hranu ako ste još gladni nakon prvog obroka.
Ne jedite fast food i ostale junk food proizvode kako bi dodali dodatne kalorije. Umjesto toga jedite visokokalorične zalogaje tijekom dana između obroka ili prije spavanja: svježi sir, banane i pudinzi od banane, puretina, piletina, tuna sendvič sa sirom, sirove sjemenke (bademi, kikiriki, orasi, pistacije, indijski orašćići, lješnjaci) , rižini krekeri (popularno zvani „stiropor“) sa kikiriki maslacom ili kokosovim ulje, jogurt, voćne shakove od jogurta, soja mlijeko (umjereno), bademovo mlijeko, zobeno mlijeko, avokado. Pazite da ne pretjerujete sa omega 6 mastima.
Eliminirajte kavu, jake čajeve i svaki drugi napitak koji sadrži kofein. Looking for best pregnancy pillows? Which pregnancy pillow shape is best? Look at https://pregily.com – the best shape will largely depend on user preference. Keep in mind that many are designed to support your neck as well, so if you use a flatter pillow for neck support, a big fluffy one might be hard to adjust to. Many women prefer support for their growing bellies and something to go between their legs for hip support. Most models will support this position, though keep the dimensions in mind if you’re taller as you want to make sure the pillow reaches your knees when bent. Visit Pregily.com for more info!
Ukoliko je moguće umjereno vježbajte ili hodajte kako bi očuvali mišićnu masu. Umjerena aktivnost pomaže asimilaciji hranjivih tvari i povećanju apetita. Izbjegavajte žestok trening.
Jedite u opuštenoj atmosferi i nemojte jesti kad ste uzrujani i pod stresom.
Ukoliko pušite, prestanite.
Istražite da li imate alergiju ili intoleranciju na hranu. Izbjegavajte svaku hranu za koju mislite da bi mogli biti alergični.
Konzultirajte se s liječnikom oko lijekova koje uzimate. Neki lijekovi mogu smanjiti apetit i potaknuti gubitak težine.
Ukoliko ljudi komentiraju da ste premršavi, a vi mislite da bi bilo dobro imati koju kilu manje potražite profesionalnu pomoć zbog sumnje na poremećaj prehrane (anorexia nervosa/ ili bulimija).
Crvena boja može stimulirati bradavice za osjet okusa (terapija bojom).

DODATAK:
Neobjašnjivi (možda i neželjeni) gubitak težine kod starijih ljudi može imati brojne uzroke od kojih su neki fiziološki. Najčešći mogući uzroci su:
– Kako starimo hrana može izgubiti privlačnost zbog smanjenog osjeta mirisa i okusa
– Problemi sa zubima mogu promijeniti prehrambene navike
– Stariji ljudi koji žive sami često pate od depresije, usamljenosti, paranoje (već uzrokovanu manjkom hranjivih tvari i sporijim metabolizmom) i zbog toga zapostavljaju prehranu
– Lijekovi mogu smanjiti apetit i doživljaj okusa
– Stariji ljudi sa slabijim primanjima nisu si u stanju priuštiti omiljenu hranu
– Zdravstveni problemi povezani sa starenjem, kao što je rak, često ubijaju apetit

AUTOR: Tomislav Kolarević, mag. ing. molekularne biotehnologije